ZAKON O FISKALIZACIJI U PROMETU GOTOVINOM
I. TEMELJNE ODREDBE
Članak 1.
Ovim se Zakonom uređuje postupak fiskalizacije u prometu gotovinom, obveznici fiskalizacije, sadržaj računa za provedbu fiskalizacije, vođenje Evidencije obveznika fiskalizacije u prometu gotovinom, provedba postupka fiskalizacije, plaćanje između obveznika fiskalizacije gotovim novcem te nadzor nad provedbom ovoga Zakona.
Članak 2.
Pojedini pojmovi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeće značenje:
1. Fiskalizacija u prometu gotovinom je skup mjera koju provode obveznici fiskalizacije, kako bi se omogućio efikasan nadzor ostvarenog prometa u gotovini.
2. Jedinstveni identifikator računa je alfanumerički zapis koji se programski generira iz određenog seta podataka.
3. Elementima računa smatraju se podaci: osobni identifikacijski broj (OIB) obveznika fiskalizacije, datum i vrijeme, broj računa, oznaka je li obveznik fiskalizacije u sustavu poreza na dodanu vrijednost, iznos računa razvrstan po poreznoj stopi (zbrojni iznos naknade i poreza, iznos oslobođenja), način plaćanja, osobni identifikacijski broj (OIB) operatera naplatnog uređaja i zaštitni kod izdavatelja.
4. Zaštitni kod izdavatelja obveznika fiskalizacije je alfanumerički zapis kojim se potvrđuje veza između obveznika fiskalizacije i izdanog računa.
5. Promet gotovinom je plaćanje za isporučena dobra ili obavljene usluge novčanicama ili kovanicama koje se smatraju platežnim sredstvom, karticama, čekom ili drugim sličnim načinima plaćanja, osim plaćanja na transakcijski račun kod banaka, ako ovim Zakonom nije uređeno drugačije.
6. Poslovni prostor je svaki zatvoreni ili otvoreni prostor, ali i svako pokretno mjesto (kombi i dostavna vozila) koje služi za obavljanje djelatnosti isporuke dobara te obavljanje usluga. Za potrebe provedbe fiskalizacije zasebnim poslovnim prostorom može se smatrati dio ili više dijelova jednog poslovnog prostora u kojima se obavlja različita djelatnost. Poslovnim prostorom smatra se i prostor koji obveznik fiskalizacije radi potrebe obavljanja djelatnosti koristi samo povremeno ili privremeno za potrebe održavanja sajmova, seminara ili provedbu sličnih djelatnosti. Za djelatnosti koje se obavljaju na terenu obveznik fiskalizacije samostalno određuje potrebu zasebnog vođenja pokretnog poslovnog prostora ovisno o prirodi posla.
7. Mali obveznici fiskalizacije jesu obveznici fiskalizacije za koje je propisan pojednostavnjeni postupak fiskalizacije.
II. OBVEZNIK FISKALIZACIJE
Članak 3.
Obveznikom fiskalizacije smatra se:
1. fizička osoba obveznik poreza na dohodak po osnovi samostalne djelatnosti iz članka 18. Zakona o porezu na dohodak te
2. pravna i fizička osoba koja se smatra obveznikom poreza na dobit prema članku 2. Zakona o porezu na dobit
za sve djelatnosti za koje je, prema odredbama posebnih propisa, obveznik izdavanja računa za isporuku dobra ili obavljene usluge.
Članak 4.
Malim obveznikom fiskalizacije smatra se obveznik fiskalizacije iz članka 3. točke 1. ovoga Zakona kojemu se dohodak i porez na dohodak utvrđuje u paušalnom iznosu prema Zakonu o porezu na dohodak i Pravilniku o paušalnom oporezivanju samostalnih djelatnosti.
Članak 5.
Iznimno od članka 3. ovoga Zakona, obveznikom fiskalizacije ne smatra se porezni obveznik za ostvarene promete u sljedećim djelatnostima:
1. prodaja karata ili žetona u putničkom prometu,
2. naplata cestarine,
3. punjenje naftnim derivatima aviona na avioservisima,
4. prodaja vlastitih poljoprivrednih proizvoda na tržnicama i otvorenim prostorima,
5. prodaja proizvoda i/ili usluga u poštanskom prometu,
6. zaprimanje uplata za sudjelovanje u igrama na sreću i zabavnim igrama,
7. prodaja robe ili usluga putem prodajnih automata,
8. pružanje bankovnih usluga i usluga osiguranja,
9. vođenja središnjeg depozitorija nematerijaliziranih vrijednosnih papira i središnjeg registra financijskih instrumenata,
10. ostvareni prometi evidentirani preko mjernih instrumenata (električna energija, plin, voda, javne komunikacijske usluge i slično), od energetskih, komunalnih, elektroničkih komunikacija i drugih pravnih osoba te
11. provođenja zdravstvene zaštite (sudjelovanje u troškovima zdravstvene zaštite do pune cijene zdravstvene usluge, kod izabranog doktora primarne zdravstvene zaštite i izdavanja lijekova na recept).
Članak 6.
Polazeći od specifičnosti obavljanja određene djelatnosti, Vlada Republike Hrvatske može na prijedlog ministra financija donijeti odluku o oslobođenju određene djelatnosti od propisane obveze fiskalizacije u prometu gotovinom.
Članak 7.
Ako obveznik fiskalizacije ostvaruje promet od različitih djelatnosti, izuzet je od obveze fiskalizacije samo za djelatnosti taksativno propisane člankom 5. ovoga Zakona te za djelatnosti oslobođene od obveze fiskalizacije na temelju odluke iz članka 6. ovoga Zakona.
Članak 8.
(1) Obveznici fiskalizacije dužni su provoditi postupak fiskalizacije u prometu gotovinom.
(2) Obveznici fiskalizacije dužni su prije početka izdavanja računa za promet u gotovini izvršiti sve radnje propisane ovim Zakonom za provedbu postupka fiskalizacije izdavanja računa.
III. SADRŽAJ RAČUNA
Članak 9.
(1) Za potrebe provedbe postupka fiskalizacije račun, osim podataka propisanih posebnim propisima, mora sadržavati ove podatke:
1. vrijeme izdavanja računa (sat i minuta),
2. oznaku operatera (osobe) na naplatnom uređaju,
3. oznaku načina plaćanja računa – novčanice, kartica, ček, transakcijski račun, ostalo,
4. Jedinstveni identifikator računa i
5. zaštitni kod izdavatelja obveznika fiskalizacije.
(2) Obveznici fiskalizacije iz članka 3. ovoga Zakona dužni su na računu iskazati sve podatke propisane stavkom 1. ovoga članka bez obzira na način na koji se obavlja naplata računa.
(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, obveznici fiskalizacije koji ostvareni promet naplaćuju sredstvom koje se ne smatra gotovinom prema članku 2. točki 5. ovoga Zakona, nisu dužni iskazati podatke iz stavka 1. točaka 4. i 5. ovoga članka.
(4) Preslike izdanih računa obveznik fiskalizacije dužan je čuvati u skladu s odredbama Općeg poreznog zakona te posebnih propisa.
Članak 10.
(1) Oznaku operatera na naplatnom uređaju, kao oznaku osobe koja je izvršila naplatu iz članka 9. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona, obveznik fiskalizacije dužan je povezati s osobnim identifikacijskim brojem te osobe. Osobni identifikacijski broj (OIB) operatera naplatnog uređaja, dostavlja se Ministarstvu financija, Poreznoj upravi kao element računa, kod provedbe postupka fiskalizacije izdavanja računa.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, kao osobni identifikacijski broj (OIB) operatera može se dostaviti osobni identifikacijski broj (OIB) obveznika fiskalizacije ako se radi o djelatnostima fizičkih osoba, o izdavanju računa putem samonaplatnih uređaja te u ostalim sličnim slučajevima.
Članak 11.
(1) Broj računa, koji je prema odredbama posebnih propisa sastavni dio računa, obveznici fiskalizacije iz članka 3. ovoga Zakona, kod provedbe postupka fiskalizacije iskazuju u polju broj računa u tri dijela:
1. numerički broj računa,
2. oznaka poslovnog prostora i
3. broj naplatnog uređaja.
(2) Numerički broj računa iz stavka 1. točke 1. ovoga članka mora slijediti neprekinuti numerički redoslijed, bez praznina, po svakom poslovnom prostoru ili po naplatnom uređaju u poslovnom prostoru. Pravila slijednosti numeričkih brojeva računa, popis poslovnih prostora te dodijeljene oznake poslovnih prostora obveznik fiskalizacije propisuje internim aktom, koji predočuje za potrebe poreznog nadzora.
(3) Neprekinuti numerički redoslijed svake kalendarske godine kreće od broja 1 do broja n, po svakom poslovnom prostoru, odnosno po naplatnom uređaju u poslovnom prostoru.
IV. EVIDENCIJA OBVEZNIKA FISKALIZACIJE U PROMETU GOTOVINOM
Članak 12.
(1) Obveznik fiskalizacije dužan je radi provedbe postupka fiskalizacije izdavanja računa od Financijske agencije nabaviti digitalni certifikat koji se u postupku fiskalizacije koristi za elektroničko potpisivanje elemenata računa te za identifikaciju obveznika fiskalizacije prilikom elektroničke razmjene podataka.
(2) Ministar financija propisat će pravilnikom upute za obveznike fiskalizacije o postupcima pribavljanja odgovarajućih certifikata.
Članak 13.
Financijska agencija vodi Evidenciju obveznika fiskalizacije, a prema podacima o preuzetim digitalnim certifikatima za postupak fiskalizacije.
Članak 14.
Evidencija iz članka 13. ovoga Zakona sadrži osobni identifikacijski broj (OIB), ime i prezime/naziv obveznika fiskalizacije, broj izdanih digitalnih certifikata i vrijeme važenja izdanih certifikata.
V. POSTUPAK FISKALIZACIJE IZDAVANJA RAČUNA
Članak 15.
(1) Radi provedbe postupka fiskalizacije izdavanja računa, kada se izdaju računi koji se naplaćuju u gotovini obveznik fiskalizacije dužan je izdavati račune koji sadrže Jedinstveni identifikator računa.
(2) Radi provedbe postupka fiskalizacije izdavanja računa obveznik fiskalizacije, iz stavka 1. ovoga članka, dužan je dostaviti podatke o svim poslovnim prostorima u kojima se obavlja djelatnost.
Članak 16.
(1) Obveznik fiskalizacije radi provedbe postupka fiskalizacije izdavanja računa prema članku 15. ovoga Zakona dužan je izdavati račune putem elektroničkih naplatnih uređaja.
(2) Elektronički naplatni uređaji iz stavka 1. ovoga članka moraju omogućiti korištenje programske podrške za elektroničko potpisivanje elemenata računa te omogućiti vezu (internet) za elektroničku razmjenu podataka s Ministarstvom financija, Poreznom upravom.
Izdavanje računa koji sadrži Jedinstveni identifikator računa
Članak 17.
(1) Obveznik fiskalizacije prilikom izdavanja svakog računa za promet u gotovini, elektronički potpisuje elemente računa te ih dostavlja Ministarstvu financija, Poreznoj upravi putem uspostavljene elektroničke veze. Ministar financija propisat će pravilnikom oblik i strukturu poruka s obveznim elementima računa.
(2) Ministarstvo financija, Porezna uprava provjerava jesu li dostavljeni svi propisani elementi računa te jesu li potpisani ispravnim digitalnim certifikatom.
(3) Ako su kumulativno ispunjeni uvjeti iz stavka 2. ovoga članka, Ministarstvo financija, Porezna uprava elementima računa, iz članka 2. točke 3. ovoga Zakona, određuje Jedinstveni identifikator računa te isti vraća obvezniku fiskalizacije putem uspostavljene elektroničke veze. Kao kratica za Jedinstveni identifikator računa koristi se oznaka: JIR. Ministar financija propisat će pravilnikom duljinu i tip zapisa za Jedinstveni identifikator računa.
(4) Ako na temelju uvjeta iz stavka 3. ovoga članka Ministarstvo financija, Porezna uprava ne može odrediti Jedinstveni identifikator računa, vraća obvezniku fiskalizacije poruku o odbijanju određivanja Jedinstvenog identifikatora računa putem uspostavljene elektroničke veze.
(5) Ministar financija propisat će pravilnikom, za potrebe provedbe postupka fiskalizacije izdavanja računa, protokole i sigurnosne mehanizme za razmjenu poruka, model primjene kod kojeg se koristi centralni informacijski sustav obveznika fiskalizacije za slanje i potpisivanje elektroničkih poruka, model primjene u kojem se slanje i potpisivanje poruka obavlja pojedinačno na elektroničkim naplatnim uređajima, standardne poruke o greškama, kao i protokole o postupanju u slučaju grešaka.
Članak 18.
U slučajevima iz članka 17. stavka 1. ovoga Zakona, jedinstveni identifikator računa te zaštitni kod izdavatelja obveznika fiskalizacije, uz ostale obvezne podatke propisane člankom 9. ovoga Zakona, ispisuju se na računu za promet u gotovini, prilikom ispisa računa iz elektroničkog naplatnog uređaja. Ministar financija propisat će pravilnikom načine generiranja, duljinu i tip zapisa za zaštitni kod izdavatelja računa.
Dostavljanje podataka o poslovnim prostorima
Članak 19.
(1) Obveznik fiskalizacije iz članka 15. stavka 2. ovoga Zakona dužan je Ministarstvu financija, Poreznoj upravi dostaviti podatke o svim poslovnim prostorima u kojima se obavlja djelatnost.
(2) Za potrebe provedbe postupka fiskalizacije izdavanja računa, podatak o poslovnim prostorima iz stavka 1. ovoga članka mora sadržavati ove podatke:
1. OIB,
2. oznaku poslovnog prostora,
3. adresu poslovnog prostora,
4. tip poslovnog prostora,
5. radno vrijeme i radne dane te
6. datum početka primjene važenja podataka koji se dostavljaju.
(3) Oznaka poslovnog prostora iz stavka 2. točke 2. ovoga članka mora biti označena na isti način kao što će se navoditi na samom računu u dijelu broja računa – oznaka poslovnog prostora, propisanog u članku 11. stavku 1. točki 2. ovoga Zakona.
(4) Kao tip poslovnog prostora, iz stavka 2. točke 4. ovoga članka navodit će se način poslovanja (vrsta djelatnosti, internetska trgovina, pokretna trgovina i slično) u svim slučajevima kada nije moguće naznačiti adresu poslovnog prostora.
(5) Podatke iz stavka 2. ovoga članka obveznik fiskalizacije dostavlja po pojedinom poslovnom prostoru. Podaci se potpisuju ispravnim digitalnim certifikatom te dostavljaju putem uspostavljene elektroničke veze s početkom obveze fiskalizacije, a prije početka dostave računa za promet u gotovini.
(6) Ministarstvo financija, Porezna uprava provjerava jesu li dostavljeni svi propisani podaci te jesu li potpisani ispravnim digitalnim certifikatom, te ako su kumulativno ispunjeni uvjeti vraća potvrdu o zaprimljenosti.
(7) Ako na temelju uvjeta iz stavka 6. ovoga članka Ministarstvo financija, Porezna uprava ne može zaprimiti podatke o poslovnim prostorima, vraća obvezniku fiskalizacije poruku o odbitku zaprimanja podataka putem uspostavljene elektroničke veze.
(8) Ako se promijene podaci sadržani u stavku 2. ovoga članka po pojedinom poslovnom prostoru, a osobito ako se u nekom poslovnom prostoru djelatnost prestane obavljati ili obveznik fiskalizacije počinje obavljati djelatnost u novom poslovnom prostoru, obveznik fiskalizacije dužan je prije početka primjene promijenjenih podataka dostaviti podatke o promjenama na način propisan stavkom 5. ovoga članka.
(9) Ministar financija propisat će pravilnikom oblik i strukturu poruka za podatke o poslovnim prostorima.
(10) Ministar financija propisat će pravilnikom, za potrebe dostave podataka o poslovnim prostorima, protokole i sigurnosne mehanizme za razmjenu poruka, model primjene kod kojeg se koristi centralni informacijski sustav obveznika fiskalizacije za slanje i potpisivanje elektroničkih poruka, model primjene u kojem se slanje i potpisivanje poruka obavlja pojedinačno na elektroničkim naplatnim uređajima, standardne poruke o greškama kao i protokole o postupanju u slučaju grešaka.
Fiskalizacija u prometu gotovinom malih obveznika fiskalizacije
Članak 20.
(1) Iznimno od odredbe članaka 15. i 16. ovoga Zakona, mali obveznici fiskalizacije iz članka 4. ovoga Zakona dužni su izdati račun koji mora biti uvezan u posebnu knjigu računa.
(2) Uvezanu knjigu računa prije početka upotrebe ovjerava Ministarstvo financija, Porezna uprava.
(3) Mali obveznici fiskalizacije provode postupak fiskalizacije izdavanjem računa na način propisan stavcima 1. i 2. ovoga članka, ne primjenjujući postupke fiskalizacije izdavanja računa propisane člankom 17., člankom 18. i člankom 19. ovoga Zakona.
(4) Ministar financija propisat će pravilnikom sadržaj te postupak ovjere uvezane knjige računa.
VI. POSEBNE ODREDBE
Nemogućnost izdavanja računa koji sadrži Jedinstveni identifikator računa
Članak 21.
(1) Iznimno od članka 15. stavka 1. ovoga Zakona, u slučaju prekida uspostavljene veze iz članka 17. stavka 1. ovoga Zakona, obveznik fiskalizacije izdaje račune sa sadržajem propisanim člankom 9. ovoga Zakona, bez podataka o Jedinstvenom identifikatoru računa.
(2) Obveznik fiskalizacije dužan je u roku od dva dana, računajući od dana u kojem je došlo do prekida veze, uspostaviti elektroničku vezu te dostaviti sve izdane račune iz stavka 1. ovoga članka.
(3) Ministarstvo financija, Porezna uprava će svim dostavljenim računima iz stavka 2. ovoga članka odrediti Jedinstveni identifikator računa te ga dostaviti obvezniku fiskalizacije kao potvrdu o zaprimljenosti naknadno dostavljenih računa.
Prestanak rada elektroničkog naplatnog uređaja prilagođenog za provedbu fiskalizacije
Članak 22.
(1) Ako dođe do potpunog prestanka rada elektroničkog naplatnog uređaja iz članka 16. ovoga Zakona, obveznik fiskalizacije izdaje račune prema postupku propisanom člankom 20. ovoga Zakona za male obveznike fiskalizacije.
(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, obveznik fiskalizacije obvezan je u roku od dva dana, računajući od dana u kojem je došlo do potpunog prestanka rada naplatnog uređaja uspostaviti rad naplatnog uređaja na način propisan člankom 16. ovoga Zakona.
(3) U roku iz stavka 2. ovoga članka obveznik fiskalizacije dužan je Ministarstvu financija, Poreznoj upravi dostaviti sve izdane račune, putem uspostavljene elektroničke veze.
(4) Ministarstvo financija, Porezna uprava će svim dostavljenim računima iz stavka 3. ovoga članka, odrediti Jedinstveni identifikator računa te ga dostaviti obvezniku fiskalizacije kao potvrdu o zaprimljenosti naknadno dostavljenih računa.
(5) Obveznik fiskalizacije dužan je na preslikama ispostavljenih računa iz članka 20. stavka 1. ovoga Zakona dopisati podatak o dobivenom Jedinstvenom identifikatoru računa odmah po zaprimanju.
Provedba postupka fiskalizacije na područjima na kojima nije moguće uspostaviti vezu za razmjenu podataka
Članak 23.
(1) Ako obveznik fiskalizacije obavlja djelatnost ili dio djelatnosti u poslovnom prostoru koji se nalazi na području na kojem nije moguće uspostaviti vezu za razmjenu podataka s Ministarstvom financija, Poreznom upravom, obveznik fiskalizacije za taj dio djelatnosti postupak fiskalizacije izdavanja računa provodit će na način propisan člankom 20. ovoga Zakona za male obveznike djelatnosti, sve dok se ne ostvari mogućnost veze.
(2) Nemogućnost uspostave veze za razmjenu podataka obveznik fiskalizacije dokazuje potvrdom Hrvatske agencije za poštu i elektroničke komunikacije (u daljnjem tekstu: HAKOM), s rokom važenja od godine dana.
(3) Ministar financija propisat će pravilnikom obveze obveznika fiskalizacije te postupak dokazivanja u slučajevima nemogućnosti uspostave veze za razmjenu podataka.
Članak 24.
Sve obveze propisane odredbama ovoga Zakona za izdavanje računa (sadržaj računa, broj računa) na odgovarajući način primjenjuju se i kod izdavanja računa za storniranje računa odnosno kod računa u kojima se iskazuje djelomični ili cjeloviti povrat robe ili usluga. Ako se po storniranju računa izvršava povrat plaćenih iznosa u gotovom novcu, moguće je provesti postupak fiskalizacije i po računima s iskazanim negativnim predznakom.
Obavijest o računu
Članak 25.
(1) Obveznik fiskalizacije dužan je u poslovnom prostoru (zatvorenom) na svakom elektroničkom naplatnom uređaju ili drugom vidnom mjestu istaknuti obavijest o obvezi izdavanja računa te obvezi kupca da preuzme i zadrži izdani račun.
(2) Ministar financija propisat će pravilnikom izgled i sadržaj obavijesti iz stavka 1. ovoga članka.
Članak 26.
(1) Kupac te svaki primatelj računa dužan je zadržati izdani račun nakon izlaska iz poslovnog prostora.
(2) Kupac je dužan na zahtjev ovlaštene osobe, službenika Porezne uprave pokazati izdani račun.
Provjera računa
Članak 27.
(1) Kupci te svi primatelji računa, za koje je izvršen postupak fiskalizacije, mogu provjeriti je li njihov račun prijavljen Ministarstvu financija, Poreznoj upravi u roku od 30 dana od dana izdavanja računa.
(2) Provjera se obavlja slanjem SMS poruke ili upitom na web servis dostupan na internetskoj stranici Porezne uprave.
(3) Račune malih obveznika fiskalizacije, račune izdane u slučajevima iz članka 22. ovoga Zakona te račune iz stavka 1. ovoga članka, kupci, odnosno primatelji računa mogu radi provjere dostaviti nadležnoj ispostavi Porezne uprave predajom službeniku ili dostavom u za to predviđene sandučiće u ispostavama Porezne uprave.
(4) Ministar financija propisat će pravilnikom upute o načinima provjere izdanih računa putem servisa Porezne uprave slanjem SMS poruke ili upitom na web servis.
VII. PLAĆANJA IZMEĐU OBVEZNIKA FISKALIZACIJE GOTOVIM NOVCEM
Članak 28.
(1) Ovim člankom uređuje se plaćanje između obveznika fiskalizacije gotovim novcem.
(2) Gotov novac, u smislu ovoga članka, jesu novčanice kune i kovani novac kune i lipe. Plaćanje gotovim novcem jest izravna predaja gotovog novca između sudionika u plaćanju, uplata gotovog novca na račun i isplata gotovog novca s računa.
(3) Obveznik fiskalizacije može plaćati gotovim novcem drugom obvezniku fiskalizacije, ako drugačije nije propisano posebnim poreznim propisom:
– za nabavu proizvoda i usluga do iznosa od 5.000,00 kuna po jednom računu,
– za potrebe opskrbe ovlaštenih mjenjača gotovim novcem,
– za namjene na temelju posebne odluke ministra financija.
Obveznik fiskalizacije može plaćati gotovim novcem građanima, osim za namjene koje se, prema propisima koji uređuju porez na dohodak, plaćaju putem računa građanina. Svaku isplatu gotovog novca građanima obveznik fiskalizacije je dužan evidentirati prema posebnim propisima prema kojima vodi poslovne knjige.
(4) Obveznik fiskalizacije je dužan gotov novac, iznad visine određenog blagajničkog maksimuma temeljem članka 29. ovoga Zakona, primljen tijekom dana po bilo kojoj osnovi uplatiti na svoj račun otvoren kod banke istog dana, a najkasnije idućeg radnog dana.
(5) Obveznik fiskalizacije, koji na računima u banci ima evidentirane neizvršene obveze za plaćanje, čiji je redoslijed plaćanja propisan posebnim propisima, ne može plaćati gotovim novcem i/ili zadržati gotov novac u blagajni.
(6) Obveznik fiskalizacije iz stavka 5. ovoga članka dužan je primljeni gotov novac uplatiti na svoj račun za redovno poslovanje u banci odmah, a najkasnije idući radni dan.
Članak 29.
(1) Obveznik fiskalizacije, osim onoga iz članka 28. stavka 6. ovoga Zakona, može zadržati gotov novac u blagajni na kraju radnog dana do visine blagajničkog maksimuma. Visinu blagajničkog maksimuma određuje obveznik fiskalizacije samostalno internim aktom, sukladno potrebama i uvjetima sigurnosti, a najviše do iznosa iz stavka 2. ovoga članka.
(2) Mjerila za određivanje iznosa do kojeg može glasiti blagajnički maksimum obveznika fiskalizacije je veličina obveznika fiskalizacije sukladno odredbama Zakona o poticanju razvoja malog gospodarstva. Temeljem toga kriterija obveznik fiskalizacije može odrediti blagajnički maksimum najviše u iznosu od:
– mikro subjekt i fizičke osobe 10.000,00 kuna,
– mali subjekt 30.000,00 kuna,
– srednji subjekt 50.000,00 kuna.
(3) Blagajnički maksimum određuje se za obveznike fiskalizacije kao cjelinu, a u okviru toga iznosa obveznik fiskalizacije može odrediti blagajnički maksimum svojim organizacijskim dijelovima.
(4) Obveznici fiskalizacije koji prelaze mjerila koja određuju malo gospodarstvo prema Zakonu o poticanju razvoja malog gospodarstva, mogu odrediti blagajnički maksimum u iznosu od 100.000,00 kuna.
(5) Iznimno od stavka 4. ovoga članka, obveznik fiskalizacije može propisati blagajnički maksimum po pojedinom poslovnom prostoru, ali najviše do visine od 15.000,00 kuna.
(6) Obveznik fiskalizacije koji obavlja mjenjačke poslove, neovisno o odredbama stavaka 2. i 3. ovoga članka, može utvrditi blagajnički maksimum u iznosu do 100.000,00 kuna.
VIII. NADZOR
Članak 30.
(1) Nadzor nad provedbom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona obavlja Ministarstvo financija, Porezna uprava.
(2) Ako se tijekom nadzora utvrdi da obveznik fiskalizacije ne provodi postupak fiskalizacije na način opisan u članku 8., članku 16., članku 17. stavku 1. i članku 20. ovoga Zakona Ministarstvo financija, Porezna uprava može rješenjem zabraniti poreznom obvezniku daljnji rad do uklanjanja razloga zbog kojih je zabrana izrečena.
(3) Žalba izjavljena protiv rješenja iz stavka 2. ovoga članka ne zadržava izvršenje rješenja.
(4) Zabrana obavljanja djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka izvršava se pečaćenjem poslovnih prostorija.
IX. POSTUPOVNE ODREDBE
Članak 31.
Za sva pitanja koja nisu uređena odredbama ovoga Zakona primjenjuju se odredbe Općeg poreznog zakona.
Članak 32.
Prekršajni postupak zbog povreda odredaba ovoga Zakona u prvom stupnju provodi nadležno prekršajno tijelo Ministarstva financija, Porezne uprave.
Članak 33.
Po postupcima iz ovoga Zakona ne plaćaju se upravne pristojbe.
X. NOVČANE KAZNE ZA POREZNE PREKRŠAJE
Članak 34.
(1) Novčanom kaznom od 10.000,00 do 500.000,00 kuna kaznit će se obveznik fiskalizacije ako:
1. izdaje račune koji ne sadrže sve Zakonom propisane podatke (članak 9. stavci 1. i 2., članak 15. stavak 1.)
2. ne dostavi podatak o poslovnim prostorima (članak 15. stavak 2. i članak 19. stavak 1.)
3. dostavi podatak o poslovnim prostorima bez svih Zakonom propisanih podataka (članak 19. stavak 2.)
4. ne dokaže nemogućnost uspostave veze za razmjenu podataka potvrdom HAKOM-a (članak 23. stavak 2.)
5. ako plaća gotovim novcem suprotno odredbi članka 28. stavka 3. ovoga Zakona
6. ako iznos primljene gotovine ne položi na račun prema odredbama članka 28. stavka 4., 5. i 6. ovoga Zakona.
(2) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka novčanom kaznom od 1.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se odgovorna osoba u pravnoj osobi, obvezniku fiskalizacije.
Članak 35.
(1) Novčanom kaznom od 5.000,00 do 500.000,00 kuna kaznit će se obveznik fiskalizacije ako:
1. za potrebe dostave elemenata računa ne poveže oznaku operatera i OIB operatera na naplatnom uređaju te ne dostavi OIB operatera Ministarstvu financija, Poreznoj upravi (članak 10.)
2. ne osigura izdavanje brojeva računa na način propisan odredbama ovoga Zakona (članak 11.)
3. radi provedbe postupka fiskalizacije izdavanja računa od Financijske agencije ne nabavi digitalni certifikat (članak 12.)
4. u roku od dva dana, računajući od dana u kojem je došlo do prekida veze, ne uspostavi elektroničku vezu te ne dostavi sve izdane račune (članak 21. stavak 2.)
5. u roku od dva dana, računajući od dana u kojem je došlo do potpunog prestanka rada naplatnog uređaja ne uspostavi rad naplatnog uređaja te ne dostavi izdane račune (članak 22. stavci 2. i 3.)
6. na preslikama ispostavljenih računa iz članka 20. stavka 1. ovoga Zakona, ne dopiše ili ne dopiše pravodobno podatak o dobivenom Jedinstvenom identifikatoru računa (članak 22. stavak 5.)
7. kod izvršavanja storna računa ne postupa sukladno odredbama za izdavanje računa (članak 24.)
8. u poslovnom prostoru na svakom naplatnom uređaju ili drugom vidnom mjestu ne istakne obavijest o obvezi izdavanja računa te obvezi kupca da preuzme i zadrži izdani račun (članak 25.).
(2) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka novčanom kaznom od 1.000,00 do 40.000,00 kuna kaznit će se odgovorna osoba u pravnoj osobi, obvezniku fiskalizacije.
Članak 36.
Novčanom kaznom od 200,00 do 2.000,00 kuna kaznit će se kupac te svaki primatelj računa koji ne zadrži izdani račun nakon izlaska iz poslovnog prostora ili ga ne pokaže na zahtjev službene osobe (članak 26.).
XI. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 37.
(1) Od 1. siječnja 2013. obveza fiskalizacije propisuje se za obveznike fiskalizacije i to za velike i srednje poduzetnike prema odredbama Zakona o računovodstvu bez obzira na djelatnost koju obavljaju, te za obveznike fiskalizacije koji, kao jednu od djelatnosti, obavljaju djelatnost pružanja smještaja, te pripreme i usluživanja hrane (Oznaka I područja NKD 2007.).
(2) Od 1. travnja 2013. obveza fiskalizacije propisuje se za obveznike fiskalizacije, koji nisu obuhvaćeni stavkom 1. ovoga članka, i to obveznike fiskalizacije koji, kao jednu od djelatnosti, obavljaju djelatnost Trgovine na veliko i na malo, popravak motornih vozila i motocikla (Oznaka G područja NKD 2007.) te obveznike koji obavljaju djelatnost slobodnih zanimanja iz članka 18. stavka 2. Zakona o porezu na dohodak.
(3) Od 1. srpnja 2013. obveza fiskalizacije propisuje se za sve obveznike fiskalizacije.
(4) Ministar financija propisat će pravilnikom način testiranja sustava elektroničkih naplatnih uređaja koje mogu provesti obveznici fiskalizacije prije početka obveze fiskalizacije.
Ovlasti ministra
Članak 38.
Ovlašćuje se ministar financija da u roku od mjesec dana od dana stupanja na snagu ove odredbe pravilnikom propiše:
1. upute za obveznike fiskalizacije o postupcima pribavljanja odgovarajućih certifikata iz članka 12. stavka 2. ovoga Zakona,
2. duljinu i tip zapisa za Jedinstveni identifikator računa (JIR) koji će Porezna uprava dostavljati kao potvrdu o uredno zaprimljenim elementima računa iz članka 17. stavka 3. ovoga Zakona,
3. oblik i strukturu poruka s obveznim elementima računa iz članka 17. stavka 1. ovoga Zakona,
4. načine generiranja, duljinu i tip zapisa za zaštitni kod izdavatelja računa kojim se potvrđuje veza između obveznika fiskalizacije i izdanog računa iz članka 18. ovoga Zakona,
5. oblik i strukturu poruka za podatak o poslovnim prostorima iz članka 19. ovoga Zakona,
6. protokole i sigurnosne mehanizme za razmjenu poruka, model primjene kod kojeg se koristi centralni informacijski sustav obveznika fiskalizacije za slanje i potpisivanje elektroničkih poruka, model primjene u kojem se slanje i potpisivanje poruka obavlja pojedinačno na elektroničkim naplatnim uređajima, standardne poruke o greškama, protokole o postupanju u slučaju grešaka iz članka 17. stavka 5. i članka 19. stavka 10. ovoga Zakona,
7. sadržaj te postupak ovjere uvezane knjige računa iz članka 20. stavka 4. ovoga Zakona,
8. obveze obveznika fiskalizacije te postupak dokazivanja u slučajevima nemogućnosti uspostave veze za razmjenu podataka iz članka 23. stavka 3. ovoga Zakona,
9. izgled i sadržaj obavijesti o obvezi izdavanja računa te obvezi kupca da preuzme i zadrži izdani račun iz članka 25. stavka 2. ovoga Zakona,
10. upute o načinima provjera izdanih računa putem servisa Porezne uprave (sms, web) iz članka 27. stavka 4. ovoga Zakona te
11. način testiranja sustava elektroničkih naplatnih uređaja koje mogu provesti obveznici fiskalizacije prije početka obveze fiskalizacije iz članka 37. stavka 4. ovoga Zakona.
Članak 39.
Ovaj Zakon stupa na snagu 1. siječnja 2013. godine, osim članka 25., članka 26. i članka 35. stavka 1. točke 8. koji stupaju na snagu 1. srpnja 2013. godine te članka 23. stavka 2. i članka 38. ovoga Zakona, koji stupaju na snagu osmoga dana od dana objave ovoga Zakona u »Narodnim novinama«.
Klasa: 410-01/12-01/10
Zagreb, 23. studenoga 2012.
HRVATSKI SABOR