S jačim ili slabijim intenzitetom cijela je Europa prošle godine bila pod brojnim restrikcijama i ograničenjima, što je dovelo do dramatičnog pada gospodarskih aktivnosti, no neovisno o tome cijene nekretnina jedine su nastavile rasti kao u najboljim vremenima. Skok cijena nekretnina u 2020. godini bio je najveći u posljednjih 14 godina, pri čemu su po poskupljenjima u godini korone odskočile države kao što su Luksemburg, Poljska, Danska, Češka, Portugal i Njemačka, gdje su stambeni kvadrati bili skuplji od 8 do 17 posto, a samo su Irska, Španjolska, Italija i Malta na kraju godine imale povećanje manje od dva posto u odnosu na posljednje tromjesečje 2019. godine.
Hrvatska je bila iznad europskog prosjeka s godišnjim povećanjem cijena nešto jačim od šest posto. Osim korone, mi smo u godini dana imali i dva snažna potresa, no taj se udar uglavnom odrazio na volumen prodaje: trgovalo se stanovima i kućama manje nego prije, no nekretnine koje su našle put do novog vlasnika prodavale su se skuplje. U samom gradu Zagrebu u pet godina cijene su porasle visokih 41 posto, na Jadranu je taj petogodišnji skok bio nešto skromniji – 27 posto, a u ostatku zemlje kvadrat stana ili kuće u prosjeku je bio viši za 13 posto.
Prema hrvatskom statističkom zavodu, cijene novih kvadrata od 2015. do kraja 2020. u prosjeku su rasle deset posto, a postojeće su nekretnine poskupjele za trećinu!
Kad je o Hrvatskoj riječ, početak osjetnijeg rasta cijena poklopio se s državnim programom poticane stanogradnje, putem kojega je dosad prodano 17,5 tisuća stanova, za što je država izdvojila 1,2 milijarde kuna. Plan je da se taj oblik subvencije nastavi do kraja 2023. godine, tako da bi državne subvencije kojima se pokriva 30 do 51 posto mjesečne rate kredita moglo dobiti još najmanje desetak tisuća novih kupaca! Prvi koji su 2017. godine uzeli takve kredite najbolje su prošli, jer su dobili i subvencije i jeftine kvadrate, a svi oni koji su se kasnije odlučili na kupnju suočili su se s osjetnim poskupljenjima stanova.
No za njih je to zbog niskih kamatnih stopa i petogodišnje državne subvencije i dalje povoljna investicija. Svako rođeno dijete produljuje subvenciju za dodatne dvije godine. Skok cijena izraženiji je bio u većim gradovima, a mnoga manja mjesta i sela uglavnom zjape prazna. Europa sličnih subvencija nema, no cijene i kod njih rastu zbog raznih razloga, što izaziva zabrinutost da će doći do pregrijavanja tržišta i naglog pada. Nakon burzovnog, tržište nekretnina doživljava se kao lakmus-papir u kojem bi smjeru mogla ići cijela ekonomija.
Prije godinu dana mnogi su očekivali da će korona zaustaviti ili preokrenuti višegodišnji trend rasta cijena stambenih kvadrata, pogotovo zato što je zastao i priljev novih migranata, no to se ipak nije dogodilo. Jedan od razloga za skok je taj što su nekretnine izvan velikih gradskih sredina dobile na cijeni, tražile su se izolirane kuće, ali i veći prostori za život i rad, jer su mnogi domovi postali privremeni uredi. Na cijeni su dobila i manja mjesta blizu velikih gradova jer se čini da bi se za mnoge profesije rad od kuće mogao pretvoriti u trajniji oblik rada. Nekretninski se bum, gdje su cijene na četverogodišnjem maksimumu, događa čak i u Velikoj Britaniji, koja je uz koronu bila pritisnuta i neizvjesnošću zbog Brexita te činjenice da su nestala mnoga radna mjesta vezana za europske institucije i financijsku industriju. Masovni poticaji usmjereni na čuvanje radnih mjesta i prema poduzetnicima jedan su od razloga zašto nije došlo do masovne ponude koja bi srušila cijene.
Osim toga, stanove uglavnom kupuje bogatiji sloj građana, a njihovo daljnje poskupljenje loša je vijest za mlade ljude jer će vlastiti krov nad glavom biti sve nedostupniji, a sve zarade izdvajat će za skupi najam.
Za razliku od stambenih nekretnina, koje su neočekivano i dalje u uzlaznoj putanji, komercijalne nekretnine očekivano gube na vrijednosti. MMF je posebno zabrinut zbog komercijalnih nekretnina, koje su lani izgubile na vrijednosti oko 15 posto jer su mnogi uredi ostali prazni. Komercijalne nekretnine dosežu približno 20 posto BDP-a razvijenih industrijskih zemalja, negdje i do 50 posto, tako da je lom toga tržišta ozbiljan sistemski rizik za financijski sektor. Kad bi mu se pridružio i slom stambenog fonda te ako se pojave problemi s otplatom postojećih kredita, to bi već bio ozbiljan znak za uzbunu.
Izvor: večernji.hr
