Nekretnine u razvijenim državama su 10 posto precijenjene u odnosu na dugoročni prosjek što je najveća ekspanzija u 120 godina.
Tijekom pandemije koronavirusa u razvijenim državama učlanjenima u Organizaciju za ekonomsku suradnju i razvitak (OECD) bilježi se najsveobuhvatniji porast cijena nekretnina u posljednja dva desetljeća.
Iako se to s jedne strane dobra vijest za vlasnike kuća i stanova, ekonomski analitičari skeptično odmahuju glavom i upozoravaju da svijet zbog toga klizi u financijsku nestabilnost.
Prema analizi koju je napravio Financial Times, od 40 država OECD-a, u samo njih tri tijekom prvog tromjesečja nije zabilježen rast cijena nekretnina. To je najniži udjel od 2000. godine, kada su se počeli prikupljati ti podaci.
Analitičari smatraju kako su za takav trend zaslužna tri glavna razloga: iznimno niske kamatne stope, zatim štednja akumulirana posljednjih godina te potreba za dodatnim stambenim prostorom uslijed sve izraženijeg rada od doma.
Kratkoročno, skok cijena nekretnina može biti “dobra stvar za gospodarstvo jer se vlasnici nekretnina osjećaju bogatiji i mogu trošiti više zbog vrijednosti svoje imovine”, ističe Claudio Borio, šef odjela za monetarnu i ekonomsku analizu u Banci za međunarodna poravnanja, “središnjoj banci središnjih banaka”.
Međutim, ako ovakav trend potraje, može prerasti u neodrživi rast, posebice u kombinaciji sa snažnom kreditnom ekspanzijom. Deniz Igan, zamjenik direktora makrofinancijskog odjela pri odjelu za istraživanja Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) ističe kako je “snažan rast cijena nekretnina u posljednjih godinu dana zabilježen u većini država sjeverne hemisfere”. Dostupni podaci sugeriraju kako se ovaj trend nastavio i u drugom tromjesečju.
Primjerice, u SAD-u su cijene u travnju porasle najviše u posljednjih 30 godina nakon što je S&P Case-Shiller indeks skočio 14,6 posto. No, snažno poskupljenje stambenog prostora primjetno je i u Velikoj Britaniji, Južnoj Koreji, Novom Zelandu, Kandi i Turskoj, među ostalima.
Štoviše, u nekim su državama primjetni i znaci “nekretninske groznice”, ističe Enrique Martínez-García, stariji analitičar Federalnih rezervi iz Dallasa. On to pojašnjava fiskalnim i monetarnim poticajima tijekom pandemije.
S tom se tezom slaže i Cladio Borio. “Ekstremno povoljni financijski uvjeti” u kombinaciji s rekordno niskim kamatnim stopama pomogli su rastu cijena nekretnina po neobično brzoj dinamici tijekom razdoblja slabe gospodarske aktivnosti, tumači Borio.
Iako su stambeni krediti povoljniji nego ikada, kupnja vlastitog stana na Zapadu uskoro će postati sve nedostupnija širim slojevima. Naime, prosječne cijene nekretnina u državama OECD-a rastu brže od plaća. K tome, brzo rastu i najamnine.
Adam Slater, vodeći ekonomist u Oxford Economicsu, kaže kako su nekretnine u razvijenim državama oko 10 posto precijenjene u odnosu na dugoročni prosjek. To ovu cjenovnu ekspanziju čini najvećom u posljednjih 120 godina, pokazuju njegovi izračuni.
Međutim, Slater naglašava i kako su određeni faktori koji guraju cijene nagore privremenog karaktera, poput poreznih olakšica i poremećaja u globalnim opskrbim lancima što je dovelo do poskupljenja građevinskog materijala.
Osim toga, kreditni rast je niži nego uoči globalne financijske krize što sugerira niži rizik od pucanja balona nego 2007. godine, kaže Slater.
Deniz Igan iz MMF-a pojašnjava kako je rast stambenih kredita većinom povezan s ljudima s dobrom kreditnom sposobnošću, a u razvijenim državama kućanstva su manje zadužena nego prije financijske krize.
To sugerira manji rizik od ponavljanja scenarija prije 15-ak godina kada je kriza donijela val rasta loših kredita te odlaska kuća i stanova “na bubanj”, dodaje Igan.
izvor: tportal.hr
