Jurčić: Ispada da su fondovi gosp. suradnje zapravo nekretninski fondovi

 Najizravniji je bio Ljubo Jurčić, profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu koji je rekao: „Sada se vidi da su to u principu nekretninski fondovi.“
Damir Novotny, ekonomski analitičar kaže da bi fondovi za gospodarsku suradnju trebali biti javno - privatni venture ili equity fondovi koji bi poticali malo ili srednje poduzetništvo, što s hrvatskima očito nije slučaj.
S druge strane, Mirna Marović, predsjednica Private Equity Venture Capital asocijacije smatra da mediji sve zlonamjernije prate događanja oko fondova i zamjera nedostatak pozitivnosti kada se piše o njima.
„Prije svega informacija o ulaganju u ACI je neprovjerena i ne znam odakle medijima tako što, očito je da se pozitivna priča želi pretvoriti u negativnu“, smatra Mirna Marović. Kaže da svaki fond dobije najmanje 30 projekata na razmatranje, a da će godišnje biti odobren možda dva ili najviše tri projekta ulaganja. Naglašava da će se više o samim projektima znati do lipnja i da će javnost onda biti upoznata s njima.
Najviše 300 mil. kuna
Početkom prošle godine hrvatska je Vlada pokrenula inicijativu pod nazivom Fondovi za gospodarsku suradnju (FGS) kako bi potaknula razvoj kroz investicije. Na njezinu je inicijativu osnovano pet novih fondova koji su zajedno prikupili više od milijardu kunu, a Vlada bi kroz model „kuna za kunu“ trebala osigurati još toliko. Svaki se fond može natjecati za najviše 300 milijuna proračunskih kuna. Uvjet je da ulaganja budu ograničena na Hrvatsku. Zamišljeno je da tako prikupljeni kapital pomogne konkurentnim i perspektivnim tvrtkama u Hrvatskoj, a zasad je u proračunu osigurano 100 milijuna kuna za potporu fondovima.
Novotny smatra da bi FGS-ovi u skladu sa svojom proklamiranom javno – privatnim partnerstvom trebali poticati razvoj poduzetnika, a ne ulagati u državne mastodonte ili velike industrijske pogone koji ionako imaju alternativnih načina doći do novca.
Mirna Marović ne misli da je cilj FGS-ova pomoć gospodarstvu. „FGS-ovi po svojoj definiciji ulažu u propulzivne i profitabilne djelatnosti, oni nisu fondovi za spas gospodarstva već privatni fondovi koji ulažu da bi svojim ulagačima, pa tako i državi, donijeli dobit“, objašnjava Mirna Marović, dodavši da će njihova ulaganja donijeti nova radna mjesta.
Novotny se ne slaže s tom konstatacijom i smatra da država treba preuzeti snažniju ulogu kada su u pitanju odluke gdje ulagati, pošto sudjeluje s 50 posto svojih novaca u projektima. „Tipičan primjer takvoga fonda je njemački DEG koji je u vlasništvu njemačke razvojne banke i koji dio novca također skuplja od privatnih ulagača. On pak, ulaže i kada mu tako naloži vlada pa je i na taj način uložio u Hrvatskoj, što je sasvim logično i prirodno kada država umnogome financira takav fond“, kaže Novotny.
Jurčić sumnja da su FGS-ovi sposobni za operacije kakvu im je namijenila Vlada prilikom njihova predstavljanja već su sposobni samo za financijske operacije i ulaganja u imovinu. „Oni jednostavno nemaju kapaciteta za ulaganja u proizvodne djelatnosti koje su prijeko potrebne Hrvatskoj“, kaže Jurčić.
Mirna Marović smatra da javnost nije dovoljno upoznata s ovom vrstom fondova pa donosi zaključke naprečac.
Sama ideja da ovi fondovi ulože u tvrtku kakva je ACI u financijskim je krugovima dočekana na nož jer smatraju da kao tvrtka koja ima monopol na marine u Hrvatskoj može naći sredstva za financiranje i na neke druge načine. Neki smatraju da se država na ovaj način ipak uplela u odlučivanje fondova, bez obzira na proklamiranu autonomiju iz samih FGS-ova, jer na ovaj način može uložiti prijeko potreban novac u ACI, a s druge strane zadržati vlasništvo u njemu.
Međutim, kako je u pitanju tvrtka u koju se nije ulagalo već 20 godina, smatraju da bi u tom slučaju FGS-ovi gotovo sav svoj novac trebali uložiti u jednu jedinu tvrtku koja ima sasvim zastarjeli sustav upravljanja. Prema nekim procjenama, ACI-ju za ulaganje treba od 100 do 200 milijuna eura, a povrat ulaganja je, prema priznanju iz samoga ACI-ja oko 27 godina što je daleko od strategije fondova rizičnog kapitala kakvi su FGS-ovi.
Besmislena ideja
Iz Quaestusa, kao jednog od pet fondova za gospodarsku suradnju, naveli su da ne mogu komentirati niti išta reći u vezi ulaganja u ACI. „S obzirom na ugovore o povjerljivosti koje najčešće sklapamo s kompanijama u koje razmatramo ulaganja te potencijalne štete koje možemo nanijeti tim kompanijama ukoliko ne dođe do namjeravanog ulaganja, imamo obvezu čuvanja poslovne tajne svih podataka vezanih uz pojedino ulaganje“, poručuje Vjenceslav Terzić iz Quaestusa.
Novotny smatra da je ulaganje FGS-ova u ACI besmislena ideja, a da država mora promijeniti način upravljanja ACI -jem. Prije svega kaže da ga treba privatizirati i predati ga nekom partneru kao što je napravila u slučaju zagrebačke zračne luke Pleso.
Osim što su svojom ambicioznošću privukli pažnju javnosti, ideja FGS-ova intrigira i zbog toga što je Borislav Škegro, bivši ministar financija i neformalni gospodarski savjetnik premijerke Jadranke Kosor, jedan od ključnih ljudi Quaestusa koji ima i nekretninski fond koji se našao pod povećalom Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga zbog različitih povreda pravila. Upravo je on mogao utjecati na premijerkinu odluku da krene u realizaciju FGS-ova. Također se naglašava da društva za upravljanje nikako ne mogu biti na gubitku jer osim što država sudjeluje s pola novca, oni također dobiju i naknadu koja se kreće do dva posto od iznosa koji prikupe bez obzira na uspješnost posla.
Za sada u FGS-ovima, odnosno u njihovim društvima za upravljanje nisu spremni detaljnije govoriti o ulagačima, osim da su privukli domaće i nešto inozemnih investitora, ali se pretpostavlja da bi to mogli biti samo veliki igrači, među kojima se spominju i mirovinski fondovi i neke od velikih kompanija u državnom vlasništvu. Stoga se postavlja pitanje zašto onda država ne proda udjele i bez posrednika jer fondovi rizičnog kapitala upravo na taj način posluju – kupi jeftino i prodaj skupo. To stvara sumnju da su FGS-ovi privukli i kvazi-privatni kapital, što ne bi išlo na ruku Borislavu Škegri koji se zalaže za svekoliku privatizaciju svega u državnim rukama, ali sve govori da je baš u državi pronašao najboljeg partnera za poslovne poduhvate.

Business.hr, 16.5.11.