Legalizacija bespravne gradnje neprovediva

 Cilj zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih kuća trebao bi biti uvođenje rada i očuvanje prostora u Hrvatskoj, no ta najnovija Vladina inicijativa, ako se počne provoditi u praksi, stvorit će popriličan kaos. Nered će se sigurno dogoditi kad je u pitanju legalizacija kuća unutar zaštićenog obalnog područja 70 metra od mora. Vlada je odlučila na zaštićenom obalnom području, gdje gradnja nije moguća ako naselja nisu postojala prije 2004. godine, legalizirati kuće za stalno stanovanje, dok kuće koje služe kao vikendice neće biti moguće ozakoniti. I tu nastaje problem.

Takvu je odredbu u Hrvatskoj, ako se neće narušavati ostali zakoni i propisi, nemoguće provesti. Naime, dokaz da vlasniku kuća služi za stalno stanovanje je prijava prebivališta, a nju je prema hrvatskim zakonima, uredbama i pravilnicima koje je donijelo Ministarstvo unutarnjih poslova nemoguće dobiti u kući koja nije legalno izgrađena. Na naše pitanje što će biti dokaz da se neka kuća unutar zaštićenog obalnog područja koristi za stalno stanovanje, iz Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja odgovaraju da će dokaz biti potvrda o prebivalištu kojom se dokazuje da je nezakonita zgrada korištena za stalno stanovanje odnosno za obavljanje poljoprivrednih djelatnosti prije 30. studenoga 2009. To znači da vlasnik koji želi ozakoniti svoju kuću mora samo donijeti potvrdu o prebivalištu iz MUP-a. No, ako su on i policijski službenici u mjestu gdje se kuća nalazi poštovali zakon takav dokaz je nemoguće dostaviti.

Za prijavu prebivališta potrebno je dostaviti dokaz na kojem stranka temelji svoj zahtjev, a taj dokaz je, znaju svi koji su ikada prijavljivali prebivalište, a moguće je iščitati i na stranicama MUP-a, vlasnički list nekretnine na kojoj se prijavljuje prebivalište. Vlasnički list, što je također poznato, prema zakonu može imati samo onaj tko posjeduje legalno sagrađenu nekretninu sa svim potrebnim dozvolama. Odbijenica MUP-a. Dakle, tko god je pokušao prijaviti prebivalište u nezakonito izgrađenoj nekretnini morao je od službenika MUP-a dobiti odbijenicu jer nema vlasnički list. S druge strane država od ljudi koji žele legalizirati svoju kuću traži da imaju prijavljeno prebivalište. Ako se sadašnji prijedlog zakona ne promijeni, u Hrvatskoj će se dogoditi stotine i tisuće ovakvih situacija: ljudi će pokušati legalizirati svoje kuće u kojima žive, država će tražiti da donesu potvrdu da su u toj kući imali prebivalište, a oni tu potvrdu neće moći donijeti. A, ozakoniti je ne mogu bez prijave prebivališta, odnosno vlasničkog lista koji slijedi tek nakon legalizacije.

Prilično zbunjujuće, kao i dio odgovora iz Ministarstva u kojem stoji da podnositelji zahtjeva mogu priložiti i druge dokaze iz kojih će biti nedvojbeno da su prije navedenog roka (30. studenoga 2009.) koristili takav objekt: plaćanje komunalne infrastrukture.... To pak, može biti dokaz da je kuća izgrađena i da se koristila prije 30. studenoga, ali nije jasno kako bi po tome država mogla razlikovati kuće za stalno stanovanje od kuća za odmor, ako su njihovi vlasnici plaćali komunalnu infrastrukturu. Dakle, netko tko želi podnijeti zahtjev za legalizaciju kuće unutar zaštićenog obalnog područja morao je uz zakon o gradnji do 30. studenoga 2009. godine prekršiti i Zakon o prebivalištu i boravištu, te sve pravilnike koje su ministri policije dotad donosili. I u tom kršenju zakona morali su mu pomagati službenici MUP-a koji su mu odobrili prijavu prebivališta bez potrebnih dokumenta,odnosno vlasničkog lista. Sve to država će nagraditi legalizacijom kuće. Oni. koji su se nakon nelegalne gradnje sustezali od kršenja zakona mogu se samo nadati da će Vlada shvatiti da donosi još jedan zakon čije su odredbe u neskladu s nekoliko drugih zakona, pa će ga zbog toga mijenjati kroz saborsku proceduru.

Limun.hr, 15.6.11.